OSTRVO-Meša Selimović

Otići ću jednom.
Kuda?
Ma kuda.
Kada?
Nikada.
Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja,maštanje nestaje.Ostaje tuga.Ostaje život oko nas.


Kako su ljudi nesavršeni!U svemu!
Ne mogu da žive sami,postoje samo kao jedna polovina.
Drugu traže u ženi,u drugom čovjeku,u laži.
Potrebna mu je ta druga polovina,a ništa ne zna o njoj.


Drugi čovjek je zatvorena kutija,i ništa iz njega neće izaći ako on to ne želi.

Svako mora da ima svog ispovjednika,jer bi izludio sa zatvorenim tajnama u sebi.

Ko može,osim boga,znati šta je istina između dvoje ljudi?


Život je prilično težak,pa se iskaljujemo na onome ko nam je najbliži.


Ne boli nas tuđa muka koju ne vidimo.

Takav je život,sve odlazi,ništa se ne vraća,i ne vrijedi plakati zbog toga.

Ludo je očekivati ono što je nemoguće.Ludo je i žaliti za tim.