Pošto sam u oskudnom sjećanju prešao život na selu i život u gradu,dane samoće i dane burnih ludosti,sad vidim da je jedan te isti nemir što ga unosim na svako mjesto i u svaki oblik života,neminovno,kao što se unosi svoje lice ili svoj govor.Tako biva da se ljudi rode i cio život drjte od nevidljiva i nepoznata udarca.
Нема коментара:
Постави коментар