IGRA STAKLENIM PERLAMA- Herman Hese

Tako je kad čovjek svu svoju moć ljubavi usmjeri na jedan jedini predmet i s njegovim gubitkom sruši mu se sve i on ostaje bijedan među ruševinama.

Očaj nam Bog ne šalje da nas on ubije, šalje nam ga da u nama probudi novi život. Ali kad nam pošalje smrt, kad nas odvoji od ove zemlje i tijela i pozove nas tamo, onda je to velika radost.

Kako ste dobri! - uzviknu on i htjede izreći cijelu bujicu hvale. Ali stranac ga oštrom kretnjom ruke ušutka.
- Dobar je samo Bog. - reče on.

Ti, prijatelju i en treba da čezneš za savršenom naukom, nego za usavršavanjem samog sebe. Božansko je u tebi, a ne u pojmovima i knjigama. Istina se živi a ne uči.

Kad nema konačnog reda, nema definitvnog uklanjanja poznatih zabluda! Kad se neprestano i uvijek ponovo moramo boriti sa istim greškama, uvijek isti korov čupati!

CRVENO I CRNO- Stendal

Ko se izvinjava, taj se optužuje.

Treba sebe da kaznim, isuviše volim.

Izvori Nila su nepoznati, čovjekovom oku nije bilo dato da vidi kraljicu rijeka u stanju prostog potoka; isto tako nema ljudskog oka koji će vidjeti Žilijena slaba, u prvom redu zato što on to nije.

Politika u djelima mašte, to je pucanj pistolja usred koncerta.

... radite uvijek suprotno od onoga što se od vas očekuje.

Eto kako ružnoća djeluje na dušu stvorenu da voli samo ono što je lijepo.

... prije mog odlaska uzeo sam je za ruku, a ona ju je povukla; danas ja povlačim ruku a ona je hvata i steže.

Čovjek ima dužnosti i prema sebi.

Ko bi rekao da ću naći zadovoljstva u prolivanju suza? Da ću voljeti onoga koji mi dokazuje da sam budala?

Samo se budala ljuti na ostale ljude: kamen pada  zato što je težak. Zar ću uvijek biti dijete? Kad ću jednom naučiti da tim ljudima dajem od svoje duše tačno onliko koliko me plaćaju?

SIDARTA- Herman Hese

Mišljenja nemaju značaja, ona mogu da budu lijepa ili ružna, mudra ili budalasta, svako može da ih prihvati ili da ih odbaci.

I ni o čemu na svijetu ne znam manje nego što znam o sebi.

Svijet je lijep, kada se posmatra bez želje za traganjem, jednostavno i kao dijete.

Ljubav se može isprositi, kupiti, dobiti na poklon, naći na ulici, ali se ne može silom oteti.

NEKA TI SE MOJ POGLED UVIJEK SVIDI, NEKA MI OD TEBE UVIJEK DOĐE SREĆA U SUSRET!

Pisati je dobro, razmišljati je bolje. Mudrost je dobra, strpljenje je bolje.

Ravnodušno je primao učešće u dobiti, a kad bi ga zadesio gubitak, nasmijao bi se i rekao: Gle, to je, dakle, pošlo naopako!

Snašla te je žalost, Sidarto, ali vidim da tuga nije prodrla u tvoje srce.

Mudrost se ne može saopštiti. Mudrost koju mudrac pokušava da saopšti, uvijek zvuči kao ludost. 

HEMISFERA U KOSI- Charles Baudelaire

Dopusti mi da udišem dugo, dugo miris tvojih kosa, da uronim u njih svoje lice kao što žedan uranja  glavu u vodu izvora, i da mašem njima kao mirišljavom maramicom, istresajući iz njih uspomene.

Kada bi samo mogla znati šta sve vidim! Šta sve osjećam! Šta sve čujem u tvojim kosama! Moja duša lebdi na mirisima kao što duša drugih lebdi na muzici.

Tvoje kose kriju cio jedan san, pun jedara i jarbola, u njima leže velika mora čiji me monsuni nose prema blaženim podnebljima gdje je prostor plavetniji i dublji, gdje je vazduh mirišljav od plodova, lišća i ljudske puti.

U okeanu tvojih kosa nazirem luku punu tužnih pjesama, krepkih ljudi svih nacija i lađa svih oblika koje ocrtavaju svoju tananu i složenu arhitekturu na beskrajnom nebu gdje počiva vječna toplota.

U milovanjima tvojih kosa ponovo nalazim malaksalu tugu dugih časova provedenih na divanu u kabini neke lijepe lađe koju jedva primjetno ljulja zanjihana voda luke, između saksija sa cvijećem i poroznih posuda iz kojih struji svježina.

U toplom domu tvojih kosa udišem miris duvana izmješan s opijumom i šećerom, u noći tvojih kosa vidim blistavo plavetnilo tropskog neba, u maljavim pribriježjima tvojih kosa opijam se mirisima šumske smole, mošusa i kokosovog ulja.

Dopusti mi da dugo ujedam tvoje crne i teške pletenice. Kad grickam tvoje gipke i nepokorne kose , čini mi se da jedem uspomene.