Dopusti mi da udišem dugo, dugo miris tvojih kosa, da uronim u njih svoje lice kao što žedan uranja glavu u vodu izvora, i da mašem njima kao mirišljavom maramicom, istresajući iz njih uspomene.
U toplom domu tvojih kosa udišem miris duvana izmješan s opijumom i šećerom, u noći tvojih kosa vidim blistavo plavetnilo tropskog neba, u maljavim pribriježjima tvojih kosa opijam se mirisima šumske smole, mošusa i kokosovog ulja.
Kada bi samo mogla znati šta sve vidim! Šta sve osjećam! Šta sve čujem u tvojim kosama! Moja duša lebdi na mirisima kao što duša drugih lebdi na muzici.
Tvoje kose kriju cio jedan san, pun jedara i jarbola, u njima leže velika mora čiji me monsuni nose prema blaženim podnebljima gdje je prostor plavetniji i dublji, gdje je vazduh mirišljav od plodova, lišća i ljudske puti.
U okeanu tvojih kosa nazirem luku punu tužnih pjesama, krepkih ljudi svih nacija i lađa svih oblika koje ocrtavaju svoju tananu i složenu arhitekturu na beskrajnom nebu gdje počiva vječna toplota.
U milovanjima tvojih kosa ponovo nalazim malaksalu tugu dugih časova provedenih na divanu u kabini neke lijepe lađe koju jedva primjetno ljulja zanjihana voda luke, između saksija sa cvijećem i poroznih posuda iz kojih struji svježina.
U toplom domu tvojih kosa udišem miris duvana izmješan s opijumom i šećerom, u noći tvojih kosa vidim blistavo plavetnilo tropskog neba, u maljavim pribriježjima tvojih kosa opijam se mirisima šumske smole, mošusa i kokosovog ulja.
Dopusti mi da dugo ujedam tvoje crne i teške pletenice. Kad grickam tvoje gipke i nepokorne kose , čini mi se da jedem uspomene.
Нема коментара:
Постави коментар