tako, eto, svako zamišlja svoj raj tamo gdje je za drugoga pakao
...jer iz iskustva znam da se u isto vrijeme može osjećati i misliti o najrazličitijim stvarima a da se pri tome ne primjećuju suprostnosti koje među njima postoje a koje nijednoj ne daju prednost
tek sam mnogo kasnije shvatila da se ova nevinost samo pojedincima sviđa i da samo pojedince dira a da većini izgleda smiješna i da im čak uliva naročitu želju da je uprljaju
ali da sam bila manje zaslijepljena i manje neiskusna, shvatila bih da samo smišljena neiskrenost ima na umu da izazove osjećanje savršenstva, jer prava iskrenost ima tu osobinu da pored malobrojnih vrlina ističe i mane i nedostatke
stvarni život ne sačinjavaju moji planovi o sreći, nego baš ono što se protivi tim planovima i namjerama, ono što se slučajno dešava, što je nepotpuno, nepredviđeno i što izaziva razočarenje i bol
dok se odupire, žena visoko drži glavu, ali kad jednom popusti, onda postaje prava krpa i možeš je imati kad hoćeš
mi prolazimo kroz život uništavajući dijelo vrlina djelovanjem svojih mana
od duhovitih osoba trebalo bi se čuvati kao od kolere ... najčešće ispod one duhovitosti nema ničega
ponekad mi se činilo čudovnato da sam tako različita u samoći i u društvu, u mojim odnosima sa samom sobom i u odnosima sa drugima, ali se nisam zavaravala i nisam mislila da su samo moja osjećanja tako plahovita i tako očajna . mislila sam da se svima ljudima bar jednom dnevno dešava da i oni osjećaju da se život svodi na neizrecivu i apsurdnu patnju, samo što ni kod njih, kao ni kod mene, to saznanje nije ostavljalo nikakve vidljive tragove. i oni su, kao i ja, poslije toga izlazili iz svojih kuća i koračali iskreno deklamujući svoju neiskrenu ulogu. ta je misao potvrđivala moje ubjeđenje da su svi ljudi odreda dostojni sažaljenja, ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što žive
...jer iz iskustva znam da se u isto vrijeme može osjećati i misliti o najrazličitijim stvarima a da se pri tome ne primjećuju suprostnosti koje među njima postoje a koje nijednoj ne daju prednost
tek sam mnogo kasnije shvatila da se ova nevinost samo pojedincima sviđa i da samo pojedince dira a da većini izgleda smiješna i da im čak uliva naročitu želju da je uprljaju
ali da sam bila manje zaslijepljena i manje neiskusna, shvatila bih da samo smišljena neiskrenost ima na umu da izazove osjećanje savršenstva, jer prava iskrenost ima tu osobinu da pored malobrojnih vrlina ističe i mane i nedostatke
stvarni život ne sačinjavaju moji planovi o sreći, nego baš ono što se protivi tim planovima i namjerama, ono što se slučajno dešava, što je nepotpuno, nepredviđeno i što izaziva razočarenje i boldok se odupire, žena visoko drži glavu, ali kad jednom popusti, onda postaje prava krpa i možeš je imati kad hoćeš
mi prolazimo kroz život uništavajući dijelo vrlina djelovanjem svojih mana
od duhovitih osoba trebalo bi se čuvati kao od kolere ... najčešće ispod one duhovitosti nema ničega
ponekad mi se činilo čudovnato da sam tako različita u samoći i u društvu, u mojim odnosima sa samom sobom i u odnosima sa drugima, ali se nisam zavaravala i nisam mislila da su samo moja osjećanja tako plahovita i tako očajna . mislila sam da se svima ljudima bar jednom dnevno dešava da i oni osjećaju da se život svodi na neizrecivu i apsurdnu patnju, samo što ni kod njih, kao ni kod mene, to saznanje nije ostavljalo nikakve vidljive tragove. i oni su, kao i ja, poslije toga izlazili iz svojih kuća i koračali iskreno deklamujući svoju neiskrenu ulogu. ta je misao potvrđivala moje ubjeđenje da su svi ljudi odreda dostojni sažaljenja, ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što žive
Нема коментара:
Постави коментар