Претражи овај блог

недеља, март 24

PRIPOVIJETKE- Dušan Baranin

Nijesu sva proljeća jednaka, a ni sve žene. Eto, dok jedna prođe kroz naš život kao sjenka, ne davši nam ni bola ni težine, dotle druga napiše takvu pjesmu u našoj duši da je nikad ne možemo zaboraviti. Mudrost tu ne pomaže jer mudrije glave lakše postaju lude. Tako je bilo i sa mnom.



Ko svoj obraz čuva i do svoje časti drži, ne smije se ni na tuđu blatom bacati.

Ljubav dolazi i odlazi; uzaludni su svi napori da je ljudi zadrže ili vrate, ako je već odlutala.


Po zlu nikad ne pominji čovjeka.

Нема коментара:

Постави коментар