PROROK(2)-Halil Džubran

I uvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka.

I ko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?

Mnogo je toga u vama već čovjek,a mnogo toga još nije čovjek,nego bezobličan patuljak koji,u snu,ide kroz maglu tražeći vlastito buđenje.

I što biste,ako ne krhotine sebe samih  odbacili kako biste bili slobodni?

A ako biste silnika da srušite sa prijestolja,prvo vidite je li srušeno njegovo prijestolje podignuto u vama.

Razgovarate kad više niste u miru sa svojim mislima.

Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost,a nježnost kukavnost.A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost,a šutnja neznanje.