STEPSKI VUK (2)- Herman Hese

Dovoljno je bilo da zamislim da će zaboraviti ili prekršiti naš dogovor, pa da jasno vidim šta bi to značilo za mene. Svijet bi mi tada bio prazan, jedan dan kao i drugi, siv i bez ikakve vrijednosti, oko mene bi opet vladala jeziva tišina i obamrlost.

Ona je bila prozorčić, majušni svijetli otvor u tami moje špilje ispunjene strahom. Ona je bila spas i put u slobodu. Ona je morala da me nauči da

živim ili da me nauči da umrem, ona je svojom čvrstom i lijepom rukom morala da mi opipa sleđeno srce, da bi ono pod dodirom života ponovo procvjetalo, ili se raspalo u prah.

Ovdje nije riječ o čovjeku kakvog ga zna škola, nacionalna ekonomija i statistika, nije riječ o ljudima koji u milionima trčkaraju ulicama i koji ne predstavljaju ništa drugo nego pijesak na morskom žalu ili raspršene kapljice pri udaranju talasa: nekoliko miliona ne igraju više nikakvu ulogu, oni su samo matarijal i ništa više.
Ne, mi ovde govrimo o čovjeku u višem smislu, o cilju dugog puta na kome se postaje čovjek, o kraljevskom čovjeku, o besmtrnima. Genije nije tako rijedak kao što se obično misli, a razumije se, ni tako čest kao što to tvrdi istorija kniževnosti, svejtska istorija, ali najzad i novine.

... ali po takvim istinama kao što je ta da svi uskoro moramo umrijeti i da je prema tome sve svejedno, cio život postaje plitak i glup. Pa zar da odbacimo sve, da se odreknemo svakog duha, svakog stremljenja , svake čovječnosti, da dopustimo da i dalje vlada častoljublje i novac, da bismo pored čaše piva sačekali sledeći poziv na mobilizaciju.

Zato što sam ista kao i ti. Zato što sam isto tako usamljena kao i ti, zato što isto kao i ti ne mogu da volim i da shvatim ozbiljno život i ljude. Uvijek postoji nekolicina ljudi koji od života traže ono najviše i koji teško mogu da pomire sa glupošću i grubošću.

Samo u vama samim živi ona druga stvarnost za kojom žudite.

Bez sumnje ste već odavno pogodili da savlađivanje vremena, oslobođenje od stvarnosti, i kakva god imena imena još iznalazili za svoju čežnju, ne znače ništa drugo nego želju da se otarasite vaše takozvane ličnosti. Ona je zatvor u kojem sjedite.

U pravu si, Stepski Vuče, po hiljadu puta u pravu, pa ipak moraš da propadneš. Tvoji zahtjevi su oduviše visoki, tvoja glad prevelika za ovaj jednostavni i nemarni svijet, zadovoljan tako sitnim stvarima, koji te odbaciuje od sebe jer ti za njega imaš jednu suvišnu dimenziju. Ko danas hoće da živi i uživa u tome, ne smije da bude kao što smo ti i ja. Ko umjesto ciguljanja traži muziku, umjesto raznonode radost, umjesto novca dušu, ko umjesto špekulisanja traži istinski rad, a umjesto igre istinsku strast, tome ovaj ljepuškasti svijet ne može biti domovina.

STEPSKI VUK (1)- Herman Hese

Sjetio sam se svojih zaboravljenih mladićkih godina koliko sam volio ovakve mračne, mutne večeri u poznu jesen ili zimu, kako sam opijen, žudno uvlačio u sebe raspoloženje usamljenosti i melanholije, kada sam do ponoći, uvijen u svoj kaput, trčao po kiši i vjetru kroz neprijateljsku prirodu punu opalog lišća već i tada usamljen, ali ispunjen dubokim uživanjem i pjesmama, koje sam kasnije zapisivao pri svjetlosti svijeće u svom sobičku sjedeći na ivici kreveta.

Razmišljao je više od ostalih i u pitanjima duha posjedovao onu skoro hladnu realnost, onu sigurnu promišljenost i znanje kojima raspolažu samo odista umni ljudi, lišeni svakog častoljublja, koji nikada ne žele da blistaju, da se nameću drugima i da ostaju u pravu.

Oh, teško je naići na trag božiji usred života kakav mi vodimo, usred ovog tako zadovoljnog, tako izrazito građanskog vremena, bez ikakvog duha, s pogledom na ovakvu arhitekturu, ovakve poslove i ovakve ljude.

... ali time nije rečeno da je bio naročito srećan ( iako se njemu samom nije činilo tako, kao što svaki čovjek svoje patnje smatra najvećim). To ne bi trebalo reći ni o jednom čovjeku. i onaj ko ne nosi vuka u sebi ne mora zbog toga da bude srećan. I najnesrećniji život ima svojih sunčanih časova i pod pijeskom i kamenjem, svoje sitne cvijetiće sreće. Tako je bilo i kod Stepskog Vuka. Obično je bio veoma nesrećan, to se ne može poreći a mogao je i da unesreći druge, naime, ako bi ih volio, a i oni njega. Jer svi oni koji bi ga zavoljeli vidjeli su jednu njegovu stranu. Neki su ga voljeli kao prefinjenog, mudrog i neobičnog čovjeka, pa bi bili zgranuti i razočarani kada bi morali da otkriju vuka u njemu. A do toga je moralo doći, jer je Hari, kao svako biće, želio da bude voljen kao cijelina i baš zbog toga nije mogao da krije i da lažima uklanja vuka ispred očiju onih do čije mu je ljubavi bilo mnogo stalo. Ali bilo je i takvih koji su u njemu voljeli baš vuka, baš ono slobodno, divlje, neukrotivo, opasno i snažno,i ovi su, opet, doživljavali veliko razočarenje i jad, kad bi odjednom divlji, zli vuk ipak postao čovjek, koji u sebi nosi čežnju za dobrotom i nježnošću, koji hoće da sluša Mocarta, da čita pjesme i da ima ljudske ideale. Baš su ovi ljudi obično bili naročito razočarani i ljutiti i tako je Stepski vuk svoju dvojakost i podvojenost unosio u sudbine drugih s akojima je dolazio u dodir.

Među ljudima ove vrste nikla je opasna i strašna misao da je možda cio čovječiji život smao jedna opaka zabluda, žestok i neuspio izrod pramajke, divlji i jeziv pokušaj prirode. Ali je među njima nikla i ona drga misao, da čovjek možda nije samo prilično razumna životinja, već i dijete bogova kome je određeno da bude besmrtno.

Ali, ako ti je za svako zadovoljstvo potrebna dozvola svijeta, onda zasita jesi za žaljenje.

Bio je to ili visok stepen mudrosti ili samo najobičnija naivnost, ali onaj ko je mogao da živi za svaki trenutak, ko je toliko živio u sadašnjosti, i umio da cijeni svaki mali cvijetak na putu i vrijednost svakog najmanjeg razgranog trenutka, tome život nije mogao da učini nažao.

USPOMENE JEDNOG CRTAČA- Momo Kapor

 
Čovjek je poput broda- kad tone, svi ga napuštaju.




Odrasli po sumornim balkanskim gradovima, čini se, na kraju svijeta, izgnani iz ljepote i umjetnosti čini se zbog nekog praroditeljskog grijeha, čeznuli smo za umjetničkim djelima i ljepotom. Srećom umjetnost se začinje daleko od ljepote. Ona je žudnja za stvaranjem harmonije u haotičnom svijetu u kome nam svakodnevno prijeti prosječnost i ružnoća.


Da nije godišnjih doba, đavola bi u socijalizmu vidjeli neku drugu boju sem sive.

Niko ne može da bude pobunjenik suviše dugo a da se ne pretvori u despota.


"Cinizam je utjeha slabih."


"Za dijalog su potrebna različita mišljenja!" ( Koča Popović Momi Kaporu)


Kad volite nekoga strasno i neutješno dugo godina i kada vam ta ljubav nije uzvraćena, dolazi jedan trenutak kada ona satrune u vama i vi postanete potuno  ravnodušni prema njoj.


                                                                                          EKSTRAVAGANTNI  IZGLED OBIČNO SAKRIVA PROSJEČNOST I UMJETNIČKU NEMOĆ.

...Od njega ( Stojan Aralica) sam naučio da umjetnost nije sama sebi cilj, nego je to način da potunije nego ostali provedemo vrijeme koje nam je dato na ovoj zemlji.

... jer svako od nas sam za sebe mora da riješi zagonetku svoga postojanja na ovoj planeti.

TVRDICA- Žan Baptist Molijer

Ali više od svega, Valere, bojim se promjene u vašem srcu i one zločinačke hladnoće kojom vaš pol odgovara  često i na suviše žarke dokaze nevine ljubavi.

Svi muškarci su u riječima slični i samo djelima pokazuju da su različiti.

Ah! Kako lako dopuštamo da nas uvjere oni koje volimo.

JEDAN KREVET ZA MENE- Marija Hajlend

... ona je pravi primjer mrlje: nedefinsiane osobe, osobe bez jasno ocrtane ličnosti: tupog, neurednog uma punog loših kopija originalnih misli. S mrljom biste mogli provesti godinu dana zaključani u praznom frižideru a da ništa novo ne saznate. Ali ono što je najgore u vezi sa mrljama jeste to što one sve vrijeme pričaju i nikada ne slušaju druge.


Samo sebični ljudi ne obraćaju pažnju na pojedinosti koje se tiču drugih, a oni najsebičniji nikad ne postavljaju pitanja.

Kakav to moron vjeruje da za svako ljudsko ponašanje postoji racionalno objašnjenje? Kakva budala misli da se izopačenost može objasniti?

Sve porodice su čudne. Sve se sastoje od ljudi. Ljudi koji vjerovatno ne bi ni razgovarali jedni sa drugima da su se sreli na nekoj žurci.

Počeci su uvijek novi.

Možda bi uvijek trebalo da se ponašam kao da me neko posmatra.