USPOMENE JEDNOG CRTAČA- Momo Kapor

 
Čovjek je poput broda- kad tone, svi ga napuštaju.




Odrasli po sumornim balkanskim gradovima, čini se, na kraju svijeta, izgnani iz ljepote i umjetnosti čini se zbog nekog praroditeljskog grijeha, čeznuli smo za umjetničkim djelima i ljepotom. Srećom umjetnost se začinje daleko od ljepote. Ona je žudnja za stvaranjem harmonije u haotičnom svijetu u kome nam svakodnevno prijeti prosječnost i ružnoća.


Da nije godišnjih doba, đavola bi u socijalizmu vidjeli neku drugu boju sem sive.

Niko ne može da bude pobunjenik suviše dugo a da se ne pretvori u despota.


"Cinizam je utjeha slabih."


"Za dijalog su potrebna različita mišljenja!" ( Koča Popović Momi Kaporu)


Kad volite nekoga strasno i neutješno dugo godina i kada vam ta ljubav nije uzvraćena, dolazi jedan trenutak kada ona satrune u vama i vi postanete potuno  ravnodušni prema njoj.


                                                                                          EKSTRAVAGANTNI  IZGLED OBIČNO SAKRIVA PROSJEČNOST I UMJETNIČKU NEMOĆ.

...Od njega ( Stojan Aralica) sam naučio da umjetnost nije sama sebi cilj, nego je to način da potunije nego ostali provedemo vrijeme koje nam je dato na ovoj zemlji.

... jer svako od nas sam za sebe mora da riješi zagonetku svoga postojanja na ovoj planeti.