Ništa nas neće baciti u veća zla nego ako se upravljamo prema pričanju ljudi i mislimo da je najbolje ono što je "uopšte primljeno" i za šta ima mnogo primjera, te ne živimo prema razlozima uma nego prema primjerima.
Velika gomila je dokaz onog što je najgore.
Svako voli više vjerovati nego li sam razmišljati, i tako se o životu nikad ne razmišlja. Svagda se vjeruje samo drugome, i zabluda koju jedan predaje drugome vitla nas i baca u propast; propadamo zbog tuđih primjera.
Ko je podlegao čulnom uživanju podleći će i bolu.
Zato se čovjek mora probiti do slobode; a ova se ne postiže ničim drugim, nego ravnodušnošću prema sudbini.
I ko sa zdravim razumom može težiti za onim što će mu škoditi a ne za onim što je najbolje? Blažen je samo onaj ko ima pravilan sud; blažen je samo onaj ko je zadovoljan onim što ima ma kakvo to bilo, i ko se sprijatlejio sa svojim prilikama, blažen je samo onaj kome njegov razum odobrava cio položaj.
Stoga se smjelo može tvrditi da je najviše dobro harmonija sa samim sobom. jer vrlina će morati biti ondje gdje vlada saglasnost i složenost; a poroci se sastoje u razdvojenosti sa samim sobom.
Ti si zagrlio uživanje, ja ga ograničavam; ti se sav predaješ uživanju, ja se ne služim njime; ti smatraš da je ono najviše dobro, ja ga uopšte ne smatram za dobro; ti činiš sve radi uživanja, a ja ništa.
Vrlinu, najuzvišeniju gospodaricu, predati uživanju kao sluškinju može samo onaj ko nije sposoban ni za kakvu visoku misao.
Šta treba od drugih onaj ko sva blaga nosi u sebi?
Ipak se neću ni u najvećoj bijedi nazvati nesrećnim, i neću zato nijedan dan proklinjati; jer se moja duša postarala da mi nijedan dan ne bude crn.
Ipak je najsramotniji gubitak vremena onaj koji se dešava zbog nemarnosti:
... ali jednim vrlinama je potrebna mamuza a drugima uzda.
Filosofija uči djelati a ne govoriti i zahtjeva da svako živi po svome načelu, da život ne protivriječi riječima, da živi u svojoj povezanosti.
... i najplašljiviji ljudi umiju smjelo govoriti.
Velika gomila je dokaz onog što je najgore.
Svako voli više vjerovati nego li sam razmišljati, i tako se o životu nikad ne razmišlja. Svagda se vjeruje samo drugome, i zabluda koju jedan predaje drugome vitla nas i baca u propast; propadamo zbog tuđih primjera.
Ko je podlegao čulnom uživanju podleći će i bolu.
Zato se čovjek mora probiti do slobode; a ova se ne postiže ničim drugim, nego ravnodušnošću prema sudbini.
I ko sa zdravim razumom može težiti za onim što će mu škoditi a ne za onim što je najbolje? Blažen je samo onaj ko ima pravilan sud; blažen je samo onaj ko je zadovoljan onim što ima ma kakvo to bilo, i ko se sprijatlejio sa svojim prilikama, blažen je samo onaj kome njegov razum odobrava cio položaj.
Stoga se smjelo može tvrditi da je najviše dobro harmonija sa samim sobom. jer vrlina će morati biti ondje gdje vlada saglasnost i složenost; a poroci se sastoje u razdvojenosti sa samim sobom.
Ti si zagrlio uživanje, ja ga ograničavam; ti se sav predaješ uživanju, ja se ne služim njime; ti smatraš da je ono najviše dobro, ja ga uopšte ne smatram za dobro; ti činiš sve radi uživanja, a ja ništa.
Vrlinu, najuzvišeniju gospodaricu, predati uživanju kao sluškinju može samo onaj ko nije sposoban ni za kakvu visoku misao.
Šta treba od drugih onaj ko sva blaga nosi u sebi?
Ipak se neću ni u najvećoj bijedi nazvati nesrećnim, i neću zato nijedan dan proklinjati; jer se moja duša postarala da mi nijedan dan ne bude crn.
Ipak je najsramotniji gubitak vremena onaj koji se dešava zbog nemarnosti:
... ali jednim vrlinama je potrebna mamuza a drugima uzda.
Filosofija uči djelati a ne govoriti i zahtjeva da svako živi po svome načelu, da život ne protivriječi riječima, da živi u svojoj povezanosti.
... i najplašljiviji ljudi umiju smjelo govoriti.
Нема коментара:
Постави коментар