Претражи овај блог

четвртак, јануар 12

PROVINCIJALAC -Momo Kapor

Herceg je već sa 10 godina shvatio ono što neki ljudi ne nauče dok su živi:potrebno je postati što manje upadljiv,nevidljiv i neprimjetljiv!

Niko ne može biti tako svirep kao ogorčeno dijete,duboko ubijeđeno u opravdanost svoje mržnje.

Čovjek se ne može mrziti zbog toga što nije imao prilike da postane bolji nego što jeste.



...iskustvo ga je naučilo mudrosti da ne uleće u otvorene sukobe sa okolinom...


Herceg se tako naučio da bude strpljiv slušalac ispovjesti(umjeće koje često krči puteve tamo gdje brbljivost ostaje nemoćna).

Stvari ne vrijede toliko kolika im je cijena,već onoliko koliko smo u njih uložili ljubavi.



Ne vraćamo li se često u mislima do onih dana kada smo po svojoj procjeni bili još daleko od savršenog?
Ne lutamo li po svojimtužnim neuspjesima i mršavim godinama upravo zbog toga da bismo što potpunije uživali na visini do koje smo dosegli?




Нема коментара:

Постави коментар